mojemalosrce

Veseli se malim rijecima .. mozda se jednom okrenes i spoznas da su bile velike...

09.08.2012.

.

I dok ostvarujem svoje zelje, pokazujem svoja osjecanja ili izrazavam  misljenje , ti otvori svoje srce i dopusti da u njega udje i razvija se  saznanje da nije sve pogresno sto je razlicito od tvoga. Prihvati me  onakvu kakva jesam .... to je prvi korak koji mozes uciniti ako hoces da me  razumijes. Jednog dana, ako me ikada stvarno shvatis, vidjeces da u tome kakva sam  postoji mnogo lijepog. I tada ces, nadam se, osjetiti snaznu potrebu... ne da  me mijenjas da bih bila kao ti, nego da me cijenis, priznas, podrzis i  volis....

06.08.2012.

Ne trazi razloge za tugu , vec sitnice za srecu...

Ono  u cemu smo nekada uzivali nikada ne mozemo izgubiti ...Sve sto istinski volimo postaje dio nas...

30.07.2012.

***

Vrijeme je kao rijeka...Nikada ga ne mozes dodirnuti dva puta,kao sto ne mozes dodirnuti talas koji je vec prosao.Zato uzivaj u svakom trenutku svoga zivota.Jer vec posle jednog minuta , onaj predhodni nikada se ne moze vratiti....

20.07.2012.

ljubav je najplemenitija slabost uma ...

A ja jesam sretna ...eto sto postojis ,meni nedostizan , dalek, a dusi tako blizak  , srcu tako drag...
ti si zvjezda kojoj se divim i ciji sjaj kroz zivot me prati ...mada se nekada osjecam tuzno zbog zvjezdanog neba
sto nam ostade duzno  ...sjaj zvijezda i put do srece u neko drugo vrijeme ...
12.07.2012.

Sta da ti kazem sto ti vec nisam rekla...

Ponekada bi  svracao u praskozorje  mojih snova,
gnijezdio mi se u mislima ... ponekad bi hodao stazama 
mojih zelja,   tumarao hodnicima  duse pospane .
ubirao plodove  mojih misli,  trazeci sebi  poznati lik.
ponekad bi   pleo mrezu  za moje srce.....
loveci moju  zudnju za njim....ponekada...

06.07.2012.

*

susret ...
zeljela sam samo jedan trenutak tvoga dodira zeljela sam ljepotu tvoga beskraja tvoje misli prepune nasih mastanja  ...
zeljela sam te u svojim snovima ..zeljela sam te sresti ,dodirnuti , zagrliti .. pojavljujes se prelijep , mozda za druge ne , za mene poseban ..trazim opravdanje za nas susret znam ...nikada necu biti tvoja i nikada ti neces biti moj...
okrecem se ... trcim nazad...cujem sapat ti zelis a znas da ne smijes ...trcim jos brze , u daljini vidim tvoju izbledjelu siluetu  , prozima me drhtaj ...sapat ne prestaje , ti ne smijes ...ti ne smijes ...gledam prema tebi ti i dalje stojis , ne prilazis  , trazis da se sama izborim ...cujem odjek tvojih misli ...ti se plasis ... u dubini duse znam samo jedno oduvijek , a nikada  tvoja ..nasi osjecaji su tako jaki da je vrijedno zivjeti zbog toga ...i zato vracam se ...trcim  dalje u susret tebi ...zelim...sklanjam sapat sopstvenog straha i osjecam da se predajem iskonskoj sreci ..prepustam se trenutku koji me nosi i znam da ne smijem ..a toliko zelim...
02.07.2012.

*

I…da ...to je bio onaj momenat...moje oci su se srele sa njegovima...osjetila sam kako mi je telo zadrhtalo...njegove prelijepe oci me pogledase...lagani smjesak prijedje mu preko lica...samo sam ga gledala...u tim njegovim ocima bilo je nesto sto me je razoruzavalo...u tom trenu sta god da me je pitao..ne bih mu mogla odgovoriti...taj osecaj hipnoze njegovim ocima..bio je neobjasnjiv...ali on je muskarac koji u isto vrijeme ima jacinu i njeznost u sebi...njegov pogled..i poljubac...sve ostalo je postalo suvisno...
22.06.2012.

Sve se moze zbog ljubavi , ali se ne moze postati neko drugi...

A noc je...ljeto...mirise na pokosenu travu i ruze...mirise na ljubav....mirise na njega...na mene...na nas. kako lijepo...
razbacujem slova i ne znam sta bih napisala,a toliko toga u meni se otima da se pretvori u slovo na ekranu... toliko...volim ga...a mozda ne bih trebala....ne bih...niposto...ali eto...ovo moje srce preskace uvijek kad mu ime spomenem..postoje trenutci kada pozelim da se scucurim u njegovo krilo da pustim tisinu da bude jedina melodija  da je prati otkucaj moga srca  i uzdah moje ceznje
...

20.06.2012.

.

Veceras kad zaspu sjenke po zidovima,kada tisina prekrije moju sobu...ponovo,po ko zna koji put pisacu pjesmu o tebi,o tvojim ocima boje moga sna,boje vremena koje je prohujalo pored nas...pisacu ti,pjevacu ti...o svim onim danima koji su prosli bez nas,koji su u sebi nosili dah ljubavi,a mi smo samo trebali ruke da ispruzimo..ali,nismo...ko zna zasto? Mozda smo se plasili da nas ta ljubav ne unisti,a mozda je to samo sudbina , ne znam,al jedno znam...da ti veceras pisem rukama koje vape za tvojim,da ti veceras poklanjam ono sto do sada nisam,a malo je toga..jer,sve ti je vec poklonjeno...sem mene....a i to ce biti kad dodje taj dugoocekivani dan...Sada spavaj,neka te muzika mog srca uljuljka u najlepse snove,spavaj i ne brini,neko odozgo gleda na nas...i cuva nase duse koje ce se jednom sjediniti...
12.06.2012.

:*

 "Cini mi se da sam te morala voljeti na bezbroj nacina,    bezbroj puta, u zivotu nakon zivota, u dobu nakon doba, zauvijek. moje opcinjeno srce je napravilo i iznova stvorilo ogrlicu pjesama  primi je kao dar i nosi oko vrata na svoje razlicite nacine  u zivotu nakon zivota, u dobu nakon doba, zauvijek... "  Tagore


Noviji postovi | Stariji postovi